Nasilna prošlost ne mora proizvesti samo jednu, nametnutu inačicu stvarnosti. Umjesto toga, o njoj se može učiti kroz različita svjedočanstva postavljena jedna uz druga, kako bi mladi naučili razmišljati kritički, a ne nasljeđivati tuđe zaključke — temeljni je zaključak međunarodne konferencije JHP 2.0 održane u Ateni.

Konferencija „Nasilje u povijesti: iskustva, sjećanja i reprezentacije u Jugoistočnoj Europi“ održana je od 24. do 26. rujna 2026. godine na Sveučilištu Panteion u Ateni. Okupila je povjesničare, prosvjetne djelatnike i istraživače iz 13 zemalja Jugoistočne Europe, kojima su se pridružili kolege iz Njemačke, Ujedinjenoga Kraljevstva, Norveške, Kanade, Sjedinjenih Američkih Država i Španjolske, kako bi razmotrili pitanje koje se nalazi u samome srcu povijesti ove regije: kako društva istražuju, pamte i poučavaju o nasilju – ratu, progonu i tišinama koje često slijede nakon njih – a da se ne dopusti da to nasilje očvrsne u propagandu, poricanje ili naslijeđenu ogorčenost novih naraštaja.

Otvarajući konferenciju, direktorica projekta Joint History Project (JHP) Zvezdana Kovač podsjetila je da ovaj projekt već gotovo tri desetljeća okuplja povjesničare iz cijele regije s ciljem sagledavanja zajedničke i često bolne prošlosti iz više perspektiva istodobno. Predsjednik Upravnog odbora JHP-a i bivši ministar vanjskih poslova Albanije Ditmir Bushati osvrnuo se na građansku mobilizaciju u Albaniji, pokazujući kako je javno nezadovoljstvo preraslo u širi prodemokratski pokret predvođen „djecom tranzicije“, te povukao jasne paralele između građanskoga angažmana u Albaniji i Srbiji. Rektorica Sveučilišta Panteion i predsjednica Akademskoga odbora JHP-a Christina Koulouri ukazala je na nove izazove koje ubrzani tehnološki napredak donosi obrazovanju i društvu u cjelini. Njemački veleposlanik Andreas Kindl naglasio je neprocjenjivu ulogu inicijativa poput JHP-a u jačanju regionalnoga mira i međusobnog razumijevanja, dok je Regine Schubert, direktorica ureda Zaklade Friedrich Ebert (FES) u Ateni, istaknula da pouke iz povijesti nude dragocjene smjernice današnjim donositeljima odluka.

Tijekom sljedeća dva dana, šest tematskih sesija prenijelo je središnje pitanje konferencije u šest različitih prostorija prošlosti.

Prvi panel „Nastava povijesti i nasilje I“ bavio se pitanjem što se zapravo događa kada nasilna prošlost uđe u učionicu. Poruka panela bila je nedvosmislena: poučavanje o traumi mora izgraditi kritičko razumijevanje, a ne normalizirati nasilje — a u podijeljenim društvima mladi često upijaju prošlost kroz obiteljske mitove i tradiciju zajednice mnogo prije nego što se s njom susretnu kao s povijesnom činjenicom, što ulogu učionice u pružanju tih činjenica, pažljivo i pošteno, čini još hitnijom.

Drugi panel „Nastava povijesti i nasilje II“ nastavio je istraživati to pitanje iz drugoga kuta. Poruka ovoga panela bila je da stripovi i grafički romani temeljeni na primarnim izvorima mogu približiti teške teme mladima bolje nego što bi to ijedna stranica udžbenika ikada mogla, kao i da je iskrena svijest o dvostrukoj pripadnosti – o tome da se povijesno istodobno stoji u više od jedne zajednice ili narativa – upravo ono što otvara prostor za istinsku multiperspektivnost u učionici, umjesto da je potkopava.

Panel „Sjećanje i nasilje“ usmjerio se na to kako društva čuvaju sjećanje na ono što se dogodilo nakon što samo nasilje prestane. Poruka ovoga panela bila je da arhivsko gradivo, ma koliko bilo bolno, otvara put pomirenju umjesto da ga zatvara – i da je otvorena osuda zločina, jasno i bez ograda, ono što zapravo razbija monolitne nacionalne narative, a ne njihovo tiho izbjegavanje.

Na panelu „Rodno uvjetovano nasilje“ proširena je vizura pitanja nasilja izvan ratnih bojišta. Poruka sesije bila je da se ratno i sustavno nasilje ne može promatrati isključivo kroz političke i vojne događaje: privatna svjedočanstva oživljavaju rodne uloge, iskustvo doma i svakodnevni život koje službeni udžbenici redovito zanemaruju, a to nije tek bilješka u povijesti nasilja, nego dio njezine biti.

Panel „Zločini, masakri i genocidi“ otvorio je prostor za suočavanje s najtežom temom konferencije. Poruka ove sesije bila je da se ratno nasilje proteže daleko izvan fizičke patnje na ekonomsko pustošenje, društvenu isključenost i prisilne migracije – kao i da poslijeratni udžbenici, ostanu li nepreispitani, mogu tiho nastaviti održavati upravo onu podjelu na „nas“ i „njih“ koju je samo nasilje svojevremeno proizvelo.

U sklopu konferencije predstavljena su i promišljanja o JHP-u u njegovu četvrtom desetljeću, čime su se pitanja konferencije usmjerila natrag na sam projekt. Direktorica JHP-a Zvezdana Kovač predstavila je dosadašnje rezultate i najavila novi fokus na edukativne stripove i videomaterijale prilagođene novim naraštajima. Povjesničarka Sanja Radović potom je predstavila JHP Assistant, novi alat umjetne inteligencije osmišljen za podršku radu s izvorima JHP-a, naglašavajući da zabrana takvih alata nije rješenje – učenike umjesto toga treba osposobiti za njihovo etično i kritičko korištenje. Sudionici su imali priliku i sami isprobati ovaj alat na njegovoj premijeri.

Svi radovi predstavljeni na konferenciji bit će objavljeni u publikaciji Retrospektive, a o daljnjim pojedinostima pravodobno ćemo vas obavještavati.

Konferencija u Ateni bila je druga u nizu međunarodnih konferencija organiziranih u sklopu projekta JHP 2.0. Projekt podržava Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke, a provodi ga Europski fond za Balkan (EFB), dok je ovu konferenciju dodatno podržala i Zaklada Friedrich Ebert (FES).