Nasilna prošlost ne mora proizvesti samo jednu, nametnutu verziju stvarnosti. Umjesto toga, o njoj se može učiti kroz različita svjedočanstva postavljena jedna pored drugih, kako bi mladi naučili razmišljati kritički, a ne nasljeđivati tuđe zaključke — osnovni je zaključak međunarodne konferencije JHP 2.0 održane u Atini.

Konferencija „Nasilje u historiji: iskustva, sjećanja i reprezentacije u Jugoistočnoj Evropi“ održana je od 24. do 26. septembra 2026. godine na Univerzitetu Panteion u Atini. Okupila je historičare, prosvjetne radnike i istraživače iz 13 zemalja Jugoistočne Evrope, kojima su se pridružile kolege iz Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške, Kanade, Sjedinjenih Američkih Država i Španije, kako bi razmotrili pitanje koje se nalazi u samom srcu historije ove regije: kako društva istražuju, pamte i podučavaju o nasilju – ratu, progonu i tišini koja često slijedi nakon njih – a da se ne dopusti da to nasilje očvrsne u propagandu, poricanje ili naslijeđenu ogorčenost novih generacija.

Otvarajući konferenciju, direktorica projekta Joint History Project (JHP) Zvezdana Kovač podsjetila je da ovaj projekat već skoro tri decenije okuplja historičare iz cijele regije s ciljem sagledavanja zajedničke i često bolne prošlosti iz više perspektiva istovremeno. Predsjednik Upravnog odbora JHP-a i bivši ministar vanjskih poslova Albanije Ditmir Bushati osvrnuo se na građansku mobilizaciju u Albaniji, pokazujući kako je javno nezadovoljstvo preraslo u širi prodemokratski pokret koji su predvodila „djeca tranzicije“, te povukao jasne paralele između građanskog angažmana u Albaniji i Srbiji. Rektorica Univerziteta Panteion i predsjednica Akademskog komiteta JHP-a Christina Koulouri ukazala je na nove izazove koje ubrzani tehnološki napredak donosi obrazovanju i društvu u cjelini. Njemački ambasador Andreas Kindl naglasio je neprocjenjivu ulogu inicijativa poput JHP-a u jačanju regionalnog mira i međusobnog razumijevanja, dok je Regine Schubert, direktorica ureda Fondacije Friedrich Ebert (FES) u Atini, istakla da lekcije iz historije nude dragocjene smjernice današnjim donosiocima odluka.

Tokom naredna dva dana, šest tematskih sesija prenijelo je centralno pitanje konferencije u šest različitih prostorija prošlosti.

Prvi panel „Nastava historije i nasilje I“ bavio se pitanjem šta se zapravo dešava kada nasilna prošlost uđe u učionicu. Poruka panela bila je nedvosmislena: podučavanje o traumi mora izgraditi kritičko razumijevanje, a ne normalizirati nasilje — a u podijeljenim društvima, mladi često upijaju prošlost kroz porodične mitove i tradiciju zajednice mnogo prije nego što se s njom susretnu kao s historijskom činjenicom, što ulogu učionice u pružanju tih činjenica, pažljivo i pošteno, čini još hitnijom.

Drugi panel „Nastava historije i nasilje II“ nastavio je istraživati to pitanje iz drugog ugla. Poruka ovog panela bila je da stripovi i grafičke novele zasnovani na primarnim izvorima mogu približiti teške teme mladima bolje nego što bi to ijedna stranica udžbenika ikada mogla, kao i da je iskrena svijest o dvostrukoj pripadnosti – o tome da se historijski istovremeno stoji u više od jedne zajednice ili narativa – upravo ono što otvara prostor za istinsku multiperspektivnost u učionici, umjesto da je potkopava.

Panel „Sjećanje i nasilje“ fokusirao se na to kako društva čuvaju sjećanje na ono što se dogodilo kada samo nasilje prestane. Poruka ovog panela bila je da arhivska građa, ma koliko bila bolna, otvara put ka pomirenju umjesto da ga zatvara – i da je otvorena osuda zločina, jasno i bez ograda, ono što zapravo razbija monolitne nacionalne narative, a ne njihovo tiho izbjegavanje.

Na panelu „Rodno zasnovano nasilje“ proširena je vizura pitanja nasilja van ratnih frontova. Poruka sesije bila je da se ratno i sistemsko nasilje ne može posmatrati isključivo kroz političke i vojne događaje: privatna svjedočanstva oživljavaju rodne uloge, iskustvo doma i svakodnevni život koje zvanični udžbenici redovno zanemaruju, a to nije samo fusnota u historiji nasilja, već dio njene suštine.

Panel „Zločini, masakri i genocidi“ otvorio je prostor za suočavanje s najtežom temom konferencije. Poruka ove sesije bila je da se ratno nasilje proteže daleko izvan fizičke patnje na ekonomsko pustošenje, društvenu isključenost i prisilne migracije – kao i da poslijeratni udžbenici, ako ostanu nepreispitani, mogu tiho nastaviti održavati upravo onu podjelu na „nas“ i „njih“ koju je samo nasilje svojevremeno proizvelo.

U okviru konferencije predstavljena su i razmišljanja o JHP-u u njegovoj četvrtoj deceniji, čime su se pitanja konferencije usmjerila nazad na sam projekat. Direktorica JHP-a Zvezdana Kovač predstavila je dosadašnje rezultate i najavila novi fokus na edukativne stripove i videomaterijale prilagođene novim generacijama. Historičarka Sanja Radović potom je predstavila JHP Assistant, novi alat vještačke inteligencije dizajniran da podrži rad s JHP izvorima, naglašavajući da zabrana takvih alata nije rješenje – učenike umjesto toga treba osposobiti da ih koriste etički i kritički. Učesnici su imali priliku i sami isprobati ovaj alat na njegovoj premijeri.

Svi radovi predstavljeni na konferenciji bit će objavljeni u publikaciji Retrospektive, a o daljnjim detaljima blagovremeno ćemo vas obavještavati.

Konferencija u Atini bila je druga u nizu međunarodnih konferencija organizovanih u okviru projekta JHP 2.0. Projekat podržava Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke, a provodi ga Evropski fond za Balkan (EFB), dok je ovu konferenciju dodatno podržala i Fondacija Friedrich Ebert (FES).