Poštovani predstavnici CESPIC-a i Opservatorije za Balkan i Kavkaz Transeuropa, Poštovani predstavnici Fondacije „Gospa od dobrog savjeta” (Our Lady of Good Counsel),

Dragi članovi žirija, uvaženi gosti, kolege i prijatelji,

Velika je čast primiti mirovnu nagradu CESPIC u ime tima Projekta zajedničkih istorijskih čitanki (Joint History Project).

Za nas ova nagrada nije važna zato što nam je bila potrebna potvrda da je naš rad značajan; oduvijek smo duboko vjerovali u vrijednost onoga što radimo. Naprotiv, ova nagrada je bitna jer pokazuje da se za naš rad čuje i da zajednica prijatelja i partnera koji mogu dijeliti, preporučiti i nadograđivati ovaj projekat nastavlja da raste.

Takođe smo veoma svjesni da je konkurencija za mirovnu nagradu uvijek velika, te da postoje mnoge organizacije, pojedinci, grupe, pa čak i masovni pokreti koji zaslužuju priznanje za svoj rad. Zato smo posebno zahvalni što ova nagrada prepoznaje važnost obrazovanja kao puta ka miru.

Mir se ne može održati bez obrazovanja. Samo obrazovani pojedinci otvorenog uma — ljudi koji su radoznali, spremni da preispituju, da slušaju različite perspektive i da kritički promišljaju o prošlosti — mogu postati istinski garanti mira.

Ovo uvjerenje leži u samom srcu Projekta zajedničkih istorijskih čitanki.

Naše putovanje počelo je prije skoro tri decenije, u vrijeme kada su ratovi devedesetih u Jugoslaviji još uvijek trajali. U tim teškim godinama, ideja da bi istoričari iz različitih zemalja Jugoistočne Evrope mogli da se okupe, ispitaju prošlost iz više uglova i kreiraju zajedničke obrazovne materijale, činila se gotovo nemogućom.

Ali upravo tada se rodila vizija Projekta zajedničkih istorijskih čitanki.

Ovu viziju predvodio je otac projekta, Kostas Karas (Costas Carras), čija je vjera u dijalog, znanje i pomirenje inspirisala generacije naučnika i prosvjetnih radnika. Projekat su takođe oblikovali i podržali izuzetni pojedinci, uključujući bivše predsjednike Upravnog odbora poput Erharda Buseka, jednog od osnivača inicijative, Metjua Nimica (Matthew Nimetz) i mnoge druge žene i muškarce koji su uložili svoje vrijeme, energiju i često sopstvena sredstva u korist Projekta.

Prvi tvorci Projekta zajedničkih istorijskih čitanki  dobili su dostojnog nasljednika u gospodinu Ditmiru Bušatiju, bivšem ministru vanjskih poslova Albanije, koji sada predvodi Odbor projekta. On je danas u inostranstvu, te stoga ne može prisustvovati ovoj ceremoniji.

Profesorka Kristina Kuluri (Christina Koulouri) od samog početka je vodila naučni rad ove inicijative i koordinirala ogroman broj istoričara iz regiona koji su kreirali šest tomova čitanki. Ona će nam uskoro reći nešto više o tome.

Podjednako je bila važna i posvećenost osoblja projekta, koje je godinama predvodio moj prethodnik na mjestu izvršnog direktora, Nenad Šebek.

Ove knjige predstavljaju nešto rijetko i dragocjeno: pokušaj da se istorija ne predaje kao jedna nacionalna priča, već kao multiperspektivni napor jednakih. Knjige podstiču učenike da postavljaju pitanja, upoređuju izvore, razumiju da je prošlost kompleksna i da je različita društva mogu pamtiti drugačije.

Dugi niz godina naš cilj je bio da ove materijale unesemo direktno u škole. Intenzivno smo radili sa ministarstvima prosvjete širom regiona, organizovali obuke za nastavnike i razvijali sertifikovane programe kako bismo podržali prosvjetne radnike u korišćenju ovih resursa u učionicama.

I baš kada smo se približavali trenutku kada su knjige konačno mogle šire ući u škole, okolnosti su dobile neočekivan obrt.

CDRSEE je morao obustaviti rad 2019. godine, a projekat je iznenada ostao u stanju neizvjesnosti. Za mnoge od nas koji smo godinama radili na njemu, bilo je teško prihvatiti da bi tako značajna inicijativa mogla jednostavno stati — da bi knjige ostale negdje na policama, skupljajući prašinu, dok bismo mi samo govorili kako smo nekada davno uspjeli da postignemo nešto što se činilo nemogućim.

Zahvaljujući odlučnosti male grupe koja je odbila da prihvati takav ishod, a posebno zahvaljujući bivšem članu Odbora, Dušanu Reljiću, i posvećenom timu okupljenom oko Projekta zajedničkih istorijskih čitanki, uspjeli smo da oživimo inicijativu. Uz finansijsku podršku Saveznog ministarstva vanjskih poslova Njemačke, i uz Evropski fond za Balkan (EFB) sa sjedištem u Beogradu, koji je ugostio i sproveo projekat, započeli smo novo poglavlje 2023. godine. Aleksandra Tomanić, bivša direktorka EFB-a, pokazala je duboko razumijevanje za projekat i energično podržala JHP. Naša saradnja sa novim direktorom EFB-a, Vetonom Zekolijem, počela je na veoma obećavajući način i radujemo se njenom daljem proširenju.

U ovoj novoj fazi prilagodili smo projekat realnosti našeg vremena. Značajan dio materijala prebačen je na internet, čineći ga dostupnim mnogo široj publici. Putem našeg sajta i društvenih mreža sada dijelimo veliku količinu obrazovnog materijala, istorijskih izvora i resursa za nastavu.

Vodimo škole i radionice za mlade iz cijelog regiona, gdje učesnici uče o multiperspektivnosti, kritičkom mišljenju i tome kako prepoznati manipulaciju istorijskim činjenicama — bilo da se ona pojavljuje u obrazovnim sistemima, medijskim narativima ili političkom diskursu.

U naš rad smo uveli i psihološku dimenziju. Mnoge mlade generacije na Zapadnom Balkanu, čak i one rođene nakon ratova, i dalje nose nasljeđe neriješenih trauma. Razumijevanje načina na koji istorijski narativi oblikuju identitete, emocije i percepcije stoga je od suštinske važnosti za izgradnju otpornije i mirnije budućnosti.

Svake godine JHP organizuje ključnu naučnu regionalnu konferenciju. Godine 2025. u Podgorici smo se bavili istorijom i budućnošću granica u Jugoistočnoj Evropi. U jesen ove godine, u Atini, razgovaraćemo o tome kako su sjećanja na nasilje predstavljena u javnom diskursu i nastavi istorije, te da li svijest o lošim istorijskim iskustvima može pomoći u izbjegavanju politički motivisanog nasilja u budućnosti.

Naš cilj je jednostavan, ali ambiciozan: pomoći mladim ljudima da shvate da istoriju ne treba koristiti kao oružje — već kao alat za dijalog, učenje i empatiju.

Mir se često uzima zdravo za gotovo sve dok se ne izgubi. Ali mir je krhak. On zahtijeva stalnu pažnju, hrabrost i maštu. Zahtijeva društva koja su spremna da se iskreno zagledaju u svoju prošlost, da prihvate složenost i da nauče nove generacije da suživot nije slabost, već snaga.

Zato nam ovo priznanje toliko znači.

Prije nego što završim, željela bih takođe da čestitam drugom dobitniku mirovne nagrade CESPIC, gospodinu Nihadu Suljiću, čiji su humanitarni angažman i posvećenost miru u zajednici istinski inspirativni.