U protekla dva mjeseca, tim Projekta zajedničke istorije (JHP) učestvovao je u nizu edukativnih radionica održanih u Beogradu i Podgorici, okupljajući nastavnike istorije iz Srbije i Crne Gore. Sesije su pružile priliku da se predstave i prethodna i trenutna faza JHP-a, sa posebnim fokusom na to kako se digitalni alati mogu koristiti ne samo za promociju projekta, već i za obogaćivanje nastave istorije zasnovane na JHP materijalima.

Učesnici su naglasili da se radionice direktno bave ključnim izazovima sa kojima se suočavaju. Evo nekih od njihovih zapažanja: „Teme vezane za 90-e su još uvijek pomalo ‘škakljiva’ tema u nastavi istorije“, primijetila je nastavnica istorije Vesna Kostić iz osnovne škole „Jovan Dučić“ u Beogradu. Osnovni problem, složili su se mnogi, jeste to što učenici često „već dolaze sa predrasudama“ formiranim kroz porodične narative i medije. Kako je objasnila Vesna Tirmenštajn, nastavnica istorije iz gimnazije u Ćupriji: „U školi se susrijećem sa stavovima učenika koji su već formirani takvim porodičnim pričama i ponekad je teško promijeniti njihov ugao gledanja.“

Zbog toga su nastavnici potvrdili da su regionalna razmjena i nove metode od suštinskog značaja. Zorica Šćepanović, nastavnica istorije iz Kraljeva, zaključila je da je „višestruko korisno povezati nas koji predajemo istoriju na Balkanu“. Dodala je: „Ova radionica mi je veoma značajna jer od devedesetih radim sa učenicima koji su došli iz ratnih područja. Kada sam počela da radim sa učenicima koji su došli iz Bosne i Hrvatske, a kasnije i sa đecom sa Kosova. Iako imam veliko iskustvo u radu sa ovako osjetljivim grupama i na ovako osjetljivim temama, razmjena iskustava i ideja sa drugima mi je uvijek važna.“

Ovakvo raspoloženje dovelo je do snažnog interesovanja za bližu saradnju u budućnosti, uz prijedloge za redovne konsultacije kako bi se osiguralo da novorazvijeni digitalni alati direktno podržavaju praksu u učionici. Pored toga, učesnici su pozdravili ideju organizovanja obuka o upotrebi digitalnih alata u nastavi istorije – koristeći Zajedničke istorijske čitanke (Joint History Books) ne samo kao primjer, već i kao model za inovativnu, multiperspektivnu nastavu.