U protekla dva mjeseca, tim Projekta zajedničke povijesti (JHP) sudjelovao je u nizu edukativnih radionica održanih u Beogradu i Podgorici, okupljajući nastavnike povijesti iz Srbije i Crne Gore. Sesije su pružile priliku za predstavljanje i prethodne i trenutne faze JHP-a, s posebnim naglaskom na to kako se digitalni alati mogu koristiti ne samo za promociju projekta, već i za obogaćivanje nastave povijesti temeljene na JHP materijalima.
Sudionici su naglasili da se radionice izravno bave ključnim izazovima s kojima se suočavaju. Evo nekih od njihovih zapažanja: „Teme vezane uz 90-e i dalje su pomalo ‘škakljiva’ tema u nastavi povijesti“, primijetila je nastavnica povijesti Vesna Kostić iz osnovne škole „Jovan Dučić“ u Beogradu. Osnovni problem, složili su se mnogi, jest u tome što učenici često „već dolaze s predrasudama“ oblikovanim obiteljskim narativima i medijima. Kako je objasnila Vesna Tirmenštajn, nastavnica povijesti iz gimnazije u Ćupriji: „U školi se susrećem sa stavovima učenika koji su već oblikovani takvim obiteljskim pričama i ponekad je teško promijeniti njihov kut gledanja.“
Zbog toga su nastavnici potvrdili da su regionalna razmjena i nove metode od suštinske važnosti. Zorica Šćepanović, nastavnica povijesti iz Kraljeva, zaključila je da je „višestruko korisno povezati nas koji predajemo povijest na Balkanu“. Dodala je: „Ova mi je radionica vrlo značajna jer od devedesetih radim s učenicima koji su došli iz ratnih područja. Kada sam počela raditi, s učenicima koji su došli iz Bosne i Hrvatske, a kasnije i s djecom s Kosova. Iako imam veliko iskustvo u radu s tako osjetljivim grupama i na tako osjetljivim temama, razmjena iskustava i ideja s drugima uvijek mi je važna.“
Ovakvo je raspoloženje dovelo do snažnog interesa za bližom suradnjom u budućnosti, uz prijedloge za redovite konzultacije kako bi se osiguralo da novorazvijeni digitalni alati izravno podržavaju praksu u učionici. Osim toga, sudionici su pozdravili ideju organiziranja edukacija o korištenju digitalnih alata u nastavi povijesti – koristeći Zajedničke povijesne čitanke (Joint History Books) ne samo kao primjer, već i kao model za inovativnu, multiperspektivnu nastavu.
